48 sati
Eto toliko je trebalo da sve ono sto sam napisala, sto sam osecala, padne u vodu, da se pogazi, da se srusi. Bukvalno brzinom izgovorene reci.
Gotovo me zapanjuje sposobnost osoba koje volim da upravljaju onim kako se osecam. Jos vise me zabrinjava sto ja to dozvoljavam. Toliko da sam se u jednoj sekundi, bukvalno borila za dah, od kolicine empatije koju sam u tom momentu osetila.
Mozda stvarno nista nisam naucila, mozda vecito biram pogresan trenutak sa pravim osobama, a mozda samo privlacim pogresne osobe....
Sve je zapravo, jedno veliko MOZDA....
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi