Mrvica

Dan prvi

— Autor mrvica90 @ 21:38

Kažu nema tog ponedeljka, nove godine kada treba okrenuti novi list. Zato ja biram ovaj dan, ovaj sat, da uradim upravo to. Razloga za odlaganje je bilo na pretek, sve bolji izgovor od boljeg.

Nedavno mi je čovek kojeg mnogo cenim skrenuo pažnju jednim pitanjem. "Zašto ti je ljubav toliko važna tema?" Iz topa odgovorila sam, da je to zato što je nisam imala u onim osetljivim formativnim godinama. Danas sam se zapitala da li je zaista bilo tako.

Očigledno je svima koji me znaju da je moj strah od odbacivanja kao mačem sekao svaku i ole funkcionalonu vezu sa muškarcima. Vrlo je simptomatično da neko čiji je najveći strah da bude sam, tako lako terao svakog partnera od sebe. Mazohistički zar ne? Sam sebi ostvarivati svoj najveći strah iznova i iznova zaista postavlja pitanje da li je zapravo u pitanju želja za samo kažnjavanjem. U tome znam da sam najbolja.

Svesna svega toga a nemoćna da išta promenim, kao posledicu ima pojavu paničnih napada, koje ne bih poželela ni najgorem neprijatelju. Potpuno nenadano, naizgled ničim izazvano, ali uvek kada bih bila sama u stanu koji je samo nekoliko meseci ranije u mojoj glavio bio "naš", izaziva u meni zaista kompletnu kliničku sliku paničnog napada. U tim momentima jedino što pomaže jeste da izađem napolje i vratim se tik pred spavanje, dovoljno premorena da se komiram do početka sedećeg dana.

Za mojih trideset godina nikada mi nije bio problem da prihvatim i prevaziđem fizički, zdravstveno jako teške situacije i na to sam ponosna. Kako taj mehanizam ne umem da primenim i kada su emotivni krahovi u pitanju, i dalje mi je nepoznanica. Moja priroda preanalizanja i vrlo izražena empatija mi možda ne dozvoljavaju da napravim emotivnu barijeru kada su partnerski odnosi u pitanju. Ili jednostavno ne želim to, podsvesno ostvarujći svoj najveći strah. Gotovo je bibliski krvariti od sopstvenog biča zar ne?

U narednim tekstovima pokušaću da dođem do tih odgovora. Za prvi dan oporavka sasvim je dovljno postaviti temelje.

Sada ću se vratiti na onog čoveka koji je ovaj tok misli pokrenuo. On je zapravo jedini gde sam uspela da se emoitvno distanciram; zašto?

 


 


Powered by blog.rs